Nakon premijere odigrane 8. svibnja 2015. povodom 15 godina djelovanja križevačke neprofitne udruge K.V.A.R.K., u petak 29. svibnja 2015. u križevačkom Klubu kulture odigrat će se repriza kazališne predstave “Pod guillotinom” Ivana Raosa. Riječ je o groteski u jednom činu križevačkog redatelja Borisa Čataja, osnivača i voditelja Teatra KVARK.
Igraju: Jasmina Rakić (kneginja), Saša Huzjak (Gijon), Kristina Petrač (Piona), Ivan Vuk (Duan). Fotografija: Zdenko Radić. Pomoćnica redatelja: Biljana Matišić. Oblikovanje: Ivan Solar. Redatelj: Boris Čataj.
Uz Klub kulture, Koncertna dvorana Hrvatskog doma te pozornica Spravišča na otvorenom kod crkve svetog Križa križevački su ambijenti u kojima je prijašnjih godina igrana ova predstava s drugim postavama, a gostovala je i na daskama Doma mladih Koprivnica. Zanimljivo je da je “Pod guillotinom” jedno od uopće vrlo rijetkih izvođenja nekog od Raosovih djela, poput “Pua, Pua” koje je 1971. također postavljeno na scenu “Nina Vavra” nekadašnjeg sobnog kazališta “Dijalog” u zgradi danas obnovljene bivše sinagoge, kad ju je vidio i sam autor.
Čataj je kazališni alternativac i redatelj koji je još 1974. osnovao komorni teatar u Križevcima. Više je puta nagrađivan na međunarodnom festivalu BRAMS za postavljanje Beckettovih kratkih drama, za najbolju režiju (“Come And Go”) 1977. godine, za najbolju predstavu festivala (“Ohio Impromptu”) 1986. te za dugogodišnje sustavno istraživanje Beckettove dramaturgije 1988. dok je godinu dana poslije ušao u žiri istog prestižnog festivala.
IVAN RAOS (Medov Dolac, 1921. – Split, 1987.)
“…Odrana se klonio svake klape, klike, stranke, čopora. Iz takva stava nužno se rađa prkos svakoj klapi, kliki, stranci, čoporu”, kako je zapisao u svojoj neobjavljenoj biografiji. I trebalo bi još dodati: Iz takva se stava dalje rađa osveta društva, koje kažnjava inokosnika na svakom koraku, pri svakom uzletu, nepravedno možda, i obično i glupo i podlo, ali utoliko nesmiljenije. Tako se dogodilo da je jedan od najkompetentnijih, najprofesionalnijih, najraznolikijih, najčitkijih, najproduktivnijih, i konačno jedan od boljih hrvatskih pisaca našeg vremena ostao sasvim u sjeni dugi niz godina, u vrijeme svog najintezivnijeg rada, pa još ni danas nije cijenjen prema zasluzi.